PUTEVI DUŠE

Uvod

Svako od nas se rodio sa posebnom zivotnom misijom. Dok je ne pronadjemo i ne ostvarimo, nas zivot ce biti neispunjen.

Slijedece priloge “Alternativne historije” posvecujemo dusi i putevima kojima ona prolazi. Kako dosegnuti druge i biti im od pomoci? Kako doprijeti duboko unutar vlastitog bica i spiritualno napredovati?

Prateci puteve duse odgonetacemo njene tajne i svrhu.

Zivot izmedju zivota  (1)

Bojimo li se smrti? Sta se desava s nama nakon sto umremo?

Paradoks je da ljudi, za razliku od svih bica na ovoj Planeti, moraju da potiskuju strah od smrti da bi mogli zivjeti normalne zivote.

Sa smrcu nam dolaze misli o mraku i nistavilu. Ni nauka, a ni religija ne nude  prihvatljiv odgovor o zivotu poslije fizicke smrti.

Istinski odgovori o misteriji zivota nakon fizickog odlaska ostaju zakljucani iza spiritualnih vrata za vecinu ljudi. Razlog je slijedeci: mi imamo ugradjenu amneziju o identitetu nase duse. Sve dok nam se dusa nalazi “zarobljena” u fizickom tijelu mi smo zarobljenici bizarnog miksa duse i uma.

Poslednje tri decenije, sa obje strane Atlantika, javnost ima prilike citati knjige o ljudima koji su bili u klinickoj smrti da bi se ubrzo vratili u zivot. Oni govore o dugackom tunelu, jakoj svjetlosti i kratkom susretu sa prijateljskim duhovima. I to je uglavnom sve. Knjige o reinkarnaciji, s druge strane, govore o ranijim zivotima opisujuci dogadjaje koji dokazuju da duse, s vremenom, prelaze iz jednog u drugo fizicko tijelo.

Ono o cemu se ne pise je zivot duse izmedju zemaljskih zivota. Detalji o spiritualnom svijetu. 

Redovi koji slijede govorice o tome kakav je osjecaj u trenutku smrti, sta vidimo i osjecamo neposredno nakon smrti, susretu s nasim spiritualnim vodicima, sudbini “uznemirenih” dusa, zasto pripadamo odredjenim spritualnim grupama i sta nam je tamo zadatak, kako biramo nase slijedece zemaljsko tijelo, kako prepoznajemo nase idealne parove (“soulmates”), svrhu zivota…

********

Vrelo julsko popodne, sjena ispod sesira, kapljice znoja, u antikvarijatu, na poluotvorenom; vec sam se odlucio da kupim knjigu, citam posvetu: “Fran, Stvarno sam uzivao u ovoj knjizi i nadam se da ces i ti. Pomogla mi je razumijem nase zivote i zasto se stvari desavaju. Na mene ovo znanje djeluje umirujuce. Sretan rodjendan i jos mnogo drugih. S ljubavlju, Edie.”

Edija necu nikad sresti. Da li mu je Fran supruga, kcer, sestra…?

********

Doktor Michael Newton, hipnoterapeut iz Kalifornije, objavljuje sjajnu knjigu “Journey of Souls” (“Putovanje dusa”) 2000. godine. Putem metoda hipnoticke regresije, vracao je svoje klijente u prosle zivote i pri tome je dosao do izvanrednog otkrica. Naime, mogao je “vidjeti” spiritualni svijet ocima njegovih pacijenata koji su bili u hipnotiziranom stanju. Pri tome su oni detaljno opisivali sta duse rade izmedju zivota na Zemlji.

Nakon dugogodisnjeg istrazivanja i stotine pacijenata, Michael Newton je  obradio desetine slucajeva u svojoj knjizi. Oni ce nam pomoci da shvatimo nase zivotne izbore te zasto i kako duse zive vjecno.

Slijede navodi iz knjige.

********

Slucaj koji je otvorio vrata spiritualnog svijeta bila je sredovjecna zena koja se zalila na samocu i osjecaj izoliranosti u ovom zivotu. Nakon sto sam je hipnotizirao postavio sam joj pitanje da li je imala specificnu grupu prijatelja koja joj je nedostajala. Odjedamput, zena je pocela da place. Trazio sam da mi objasni razlog. Odgovorila je:

“Nedostaju mi neki od prijatelja iz moje grupe i zato sam tako usamljena na Zemlji.”

Bio sam zbunjen i poceo sam je ispitivati gdje se ta grupa prijatelja zapravo nalazi.

“Ovdje, u mom stalnom domu, i upravo sada gledam u njih!”

********

Kako je moguce dosegnuti dusu kroz hipnozu? Zamislimo um kao tri koncentricna kruga. U prvom krugu je nasa svijest. Drugi unutarnji krug je podsvijest. Treci, centralni krug, je supersvijest ili dusa. Hipnozom se krecemo od drugog ka centru treceg kruga. Sve informacije o zivotu poslije smrti se nalaze u ovom, trecem, inteligentnom izvoru energije.

********

I, dr. Michael Newton, nastavlja sa rijecima jednog od pacijenata, koji je bio u dubokoj hipnozi i ponovno prolazio kroz trenutke umiranja u jednom od proslih zivota.

“O, Boze! Ja nisam zaista mrtav, zar ne? Mislim, moje tijelo je mrtvo, jer ga mogu vidjeti ispod, ali ja lebdim… Mogu gledati prema dolje i vidjeti vlastito mrtvo tijelo u bolnickom krevetu. Svi oko mene misle da sam mrtav, ali nisam. Zelio bih da viknem – Hej, ja nisam umro! Ovo je stvarno nevjerovatno… sestre povlace carsav preko moga lica… ljudi koje znam, placu. Ja bih trebao da sam mrtav, ali sam jos ziv. To je cudno, jer je moje tijelo apsolutno mrtvo, a ja se jos uvijek krecem. Ja sam ziv!”

Nakon sto je Michael Newton odslusao uvodni dio, brzo podize hipnoticki nivo i vodi svog pacijenta u stanje supersvijesti.

“Pa… Sada se dizem vise… jos uvijek lebdim… gledam unatrag prema svom tijelu. To je kao da gledas film, samo sam ja u njemu. Doktor tjesi moju suprugu i kcer. Moja zena place. Pokusavam da joj se obratim… i da joj kazem da je sa mnom sve u redu. Ali je ona toliko uzbudjena i ozaloscena da ne mogu doprijeti do njenog uma. Zelio bih joj reci da su moje patnje prosle… i da sam oslobodjen svoga tijela… i da ga ne trebam vise… te da cu je cekati. Zelio bih da me cuje, ali me ona ne slusa. Oh, sada odlazim odavde…”

********

U slijedecem slucaju prisustvujemo traumaticnoj sceni u kojoj amerikanka Sally biva pogodjena indijanskom strijelom u grlo. Dr. Newton vodi dijalog:

N: Da li imas velike bolove od strijele?

S: Da… umirem (pocinje da place dok drzi ruke oko grla). Gusim se… krv mi curi… Muz Will me drzi… strasna bol. Sada izlazim… ionako je gotovo.

N: U redu, Sally. Prihvatila si da su te Indijanci ubili. Sada mi, molim te, opisi  osjecaj u trenutku smrti.

S: Kao… neka sila… koja me gurala van tijela.

N: Gurala gdje?

S: Da me izbaci kroz vrh glave.

N: Da izbaci koga?

S: Pa – mene!

N: Opisi sta znaci “mene”.

S: Kao … svijetleci oblak… koji zraci.

N: Da li je osjecaj izlaska bio neprijatan?

S: O, ne. Divno je biti slobodan bez bolova, ali… osjecam se dezorijentirana… nisam ocekivala da umrem.

N: Da li se mozes kretati slobodno poslije smrti?

S: Cudno je… nema limita… nema gravitacije… nemam tezine.

N: Mozes li kontrolirati kretanje?

S: Mogu, ali tu je neka sila koja me vuce… svijetlost… tako je jaka. Ali ja ne zelim jos da odem… Moj muz Will jos uvijek drzi moje tijelo… place… ali ne moze nista vise uraditi. Hladna sam, ali su njegove ruke oko moga lica… ljubi me.

N: Sta ti radis u tom momentu?

S: Ja sam oko njegove glave. Pokusavam da ga tjesim. Zelim da osjeti da moja ljubav nije otisla… Zelim da zna da me nije izgubio zauvijek i da cu ga opet vidjeti.

N: Da li tvoje poruke dolaze do njega?

S: Toliko je tuge, ali on… osjeca moju srz… Znam to. Nasi prijatelji su oko njega… I oni nas konacno razdvajaju.

N: Sta se onda desava sa tvojom dusom?

S: Jos uvijek se opirem onoj privlacnoj sili… Zelim da ostanem.

N: Zasto?

S: Ja znam da sam mrtva… ali jos nisam spremna da napustim Will-a…

N: Vidis li druga spiritualna bica oko sebe?

S: Blizu su… ubrzo cu ih vidjeti… Osjecam njihovu ljubav… oni cekaju dok ne budem spremna.

N: Kako vrijeme prolazi, da li mozes da utjesis supruga?

S: Pokusavam da doprem unutar njegovog uma.

N: I da li si uspjesna?

S: Mislim… pomalo… on osjeca… ljubav.

Vecina dusa pokazuje malo interesa za ono sto se desava sa njihovim mrtvim tijelima. Ne zbog toga sto im nije stalo do ljudi koje su ostavili na Zemlji, vec zato sto su svjesni fizicke prolaznosti.

Ipak, postoji veliki broj dusa koje zele da se zadrze na Zemlji jos neko vrijeme, najcesce do sprovoda. Za njih je vrijeme ubrzano i obicno su dani na Zemlji za njih jednaki minutama.

Postoji simbolizam u zemaljskim sprovodima koji se odvijaju 3-5 dana poslije smrti. I mada duse nisu radoznale da vide svoje fizicko tijelo sahranjeno, one na poseban nacin cijene respekt koji im se daje za vrijeme sprovoda.

********

Slijedi ragovor sa pacijentom koji napusta svoje tijelo. Dr. Newton analizira kretanje duse:

N: Sada napustas svoje fizicko tijelo. Kreces se daleko od mjesta gdje si umro. Reci mi sta prozivljavas?

L: U pocetku je vrlo svijetlo… blizu Zemlji… sada je nesto tamnije, jer sam usao u tunel.

N: Opisi mi tunel.

L: Supalj je… i na njegovom kraju je svjetlosni krug.

N: U redu, sta se dogadja poslije?

L: Osjecam privlacnu silu… Valjda trebam da prodjem kroz tunel… To i radim. Sada je vise siv nego taman, jer se svjetlosni krug siri ispred mene.

N: Neka se svjetlosni krug rasiri u potpunosti ispred tebe i onda nastavi da opisujues sta ti se desava.

L: Krug je narastao… I sada sam izvan tunela. Ispred mene je svijetlo… i kao lagana izmaglica. Prolazim kroz nju. Tako je tiho. Ja sam u prostoru ispunjenim duhovima.

N: Imas li neki drugi osjecaj u ovom momentu?

L: Osjecam moc misli oko mene. Misli ljubavi… prijateljstva… simpatije… Kao da drugi cekaju na mene.

N: Imas li osjecaj sigurnosti ili straha?

L: Nisam prestrasen. U tunelu sam bio nekako dezorijentiran. Da, osjecam se sigurno. Svjestan sam da do mene dopiru misli koje me smiruju. Cudno je, ali mislim da svi znaju ko sam i zasto sam sada ovdje.

N: Imas li nekih dokaza oko sebe?

L: Ne, ali to osjecam… harmoniju misli svuda oko mene.

N: Mozes li vidjeti Zemlju uopce? Da li je ispod tebe?

L: Mozda i jeste, ali je nisam vidio od ulaska u tunel. Osjecam se jos uvijek vezan za Zemlju, ali znam da sam sada na drugom mjestu.

********

Tunel o kome pacijenti govore je kapija na njihovom (nasem) putu u spiritualni svijet. Vecina realizira da nisu mrtvi, vec da su jednostavno napustili zemaljsko tijelo koje je fizicki potroseno.

Prema svjedocanstvima pacijenata, za neke duse sve je novo i interesantno, dok je za vecinu njih uobicajena reakcija:”Divno, ponovo sam kuci.”

********

Ukoliko je dusa traumatizirana nekim “nedovrsenim zemaljskim obavezama” obicno je prvo bice koje je doceka njegov vodic. Ovi visokorazvijeni spiritualni entiteti su spremni da prime inicijalne frustracije koje obicno prate prijevremenu smrt.

U narednom primjeru rijec je o muskarcu koji je umro od infarkta 1902. godine u Cikagu. Iza njega je ostala voljena supruga sa nekoliko male djece, u siromastvu. Slijedi razgovor nakon prolaska kroz tunel.

N: Da li vidis granice bilo gdje?

T: Ne, ovo mjesto je beskrajno… tako divno… i mirno.

N: Sta sada osjecas?

T: Ne mogu u njemu uzivati u potpunosti… ne zelim ici dalje… Maggie … (supruga)

N: Vidim da si jos uznemiren svojim zivotom u Cikagu, ali da li ti to smeta u tvom progresu u spiritualnom svijetu?

T: Dobro je! Vidim svog vodica koja mi prilazi – ona zna sta mi treba.

N: Reci mi sta se odvija izmedju teve i tvog vodica.

T: Kazem joj da ne mogu dalje… da treba da znam da ce Meggie i djeca biti O.K.

N: I kako tvoj vodic odgovara?

T: Tjesi me, ali ja sam isuvise opterecen.

N: Sta joj kazes?

T: Kazem joj:”Zasto si dozvolila da se ovo desi? Kako si mi to mogla uraditi? Imao sam toliko muke kroz zivot i sada si me potpuno odsjekla od Meggie i od djece”.

N: I sta ti ona odgovara?

T: Ponovo me tjesi rijecima da sam uradio koliko sam mogao i da sam zivot prozivio kako sam trebao.

N: Da li ti to prihvatas?

T: U mislima vidim … da ce moja familija nastaviti bez mene… i da ce se snaci… i da cemo se ponovo vidjeti.

N: I sta onda osjecas?

T: Osjecam… mir (uzdah olaksanja)… Sada sam spreman da nastavim…

********

Vecina pacijenata istice da su prva bica u duhovnom svijetu koje srecu njihovi personalni vodici. Medjutim, ponekad nas prvi docekaji nasi idealni spritualni parovi (“soulmates”).

Slijedi primer subjekta koju je docekala dusa s kojom je ocito imala vrlo bliske veze tokom nekoliko zivota.

N: Sada kada si se malo privikla na okolinu reci mi kako ona utjece na tebe?

B: Tako je… toplo i ugodno. Opustena sam i sretna sto sam daleko od Zemlje. Zeljela bih ovdje ostati zauvijek. Nema tenzija, briga. Samo lebdim…

N: I dok nastavljas da lebdis, koji ti je slijedeci osjecaj?

B: Familijarnosti.

N: Sta ti je blisko?

B: Ljudi, prijatelji… su ovdje, mislim.

N: Da li vidis te ljude?

B: Imam osjecaj da su ovdje.

N: Nastavi.

B: Vidim svijetla… kao oblake… koji uzimaju ljudski oblik. Prepoznajem ih. Oblici se mijenjaju… u ljude.

N: Ljude sa humanim karakteristikama?

B: Da. O… pogledaj. To je on!

N: Koga vidis?

B: Da, to je Larry, on je ispred svih… Larry, Larry!

N: Larry je suprug iz tvog proslog zivota?

B: Da, imali smo tako divan zivot udvoje… Gunther je bio jak, svi su bili protiv naseg braka…. Zan je napustio mornaricu da bi me spasio u Marseju…

Subjekt je ovdje toliko uzbudjen sa njenim proslim zivotima da ih pocinje mijesati. Naime, Larry, Gunther i Zan su njeni raniji muzevi, ali ista dusa (soulmate). Zivjeli su u razmacima po stotinjak godina.

N: Sta vas dvoje radite sada?

B: Grlimo se.

N: (subjekt je toliko zaokupljen scenom u spiritualnom svijetu da joj idu suze niz lice). Kako biste Larry i ti izgledali nekome sa strane u ovom momentu?

B: Vidjeli bi… dvije svjetlosne lopte koje obavijaju jedna drugu…

N: I sta to znaci?

B: Grlimo se… izrazavamo ljubav… uzajamnu povezanost… cini nas sretnima…

N: Nakon sto si srela svoj soulmate sta se onda desava?

B: Oh, pa oni su svi ovdje. Ranije sam samo osjecala njihovo prisustvo. Sada mi prilaze.

N: I to se desava nakon sto ti je muz prisao?

B: Da… Majko! Ona mi prilazi… Toliko si mi nedostajala… (ponovo pocinje da place).

N: U redu…

B: Molim te, ne pitaj me vise pitanja… zelim da uzivam u ovome (subjekt kao da ima tihu konverzaciju sa majkom iz proslog zivota)

N: Zanm da vam je drago zbog susreta, ali mi treba tvoja pomoc u objasnjenju sta se dogadja.

B: (odsutno) Mi… se drzimo cvrsto… zajedno… tako je dobro biti ponovo skupa…

N: Kako se mozete drzati skupa kada nemate tijela?

B: Mi obavijamo jedni druge u svjetlosti, naravno.

N: Reci mi kako to izgleda za duse?

B: Kao da si omotan u jarkoj svjetlosti ljubavi…

Nas Odbor za docek je brizljivo isplaniran kako se primicemo spiritualnom svijetu. Ovaj slucaj demonstrira kako poznata lica mogu djelovati stimulativno za novopridoslu dusu.

Zivot izmedju zivota II  (2)

Staromodni religijski izraz “andjeo zastitnik” se ne pokazuje bas kao zastario i spreman za odbaciti iz upotrebe. Naime, brojni slucajevi sa doceka novopridoslih dusa isticu vaznost “dusa-zastitnika” ili “dusa-vodica”.

To ce potvrditi i slijedeci primjer.

N: Napustas zemaljski astralni nivo i kreces se dalje u spiritualni svijet. Reci mi sta osjecas.

J: Tisinu … mir.

N: Da li te neko docekuje?

J: Da, moja prijateljica Rachel. Ona je uvijek tu kada umrem.

N: Je li ona tvoj idealni par, soulmate? Da li je ona uvijek u siritualnom svijetu?

J: Ona ne ostaje uvijek tamo. Ali je ona uvijek sa mnom, u mislima, kad god je trebam. Ona je moj zastitnik.

N: Zasto je zoves “ona”? Zar duhovi imaju razlicit pol?

J: Mi mozemo uzeti i muski i zenski oblik. To sto je Rachel zensko, to je vise mentalna stvar izmedju nas.

N: Da li ste predodredjeni za odredjeni pol tokom vase spiritualne egzistencije?

J: Ne. Postoje periodi kada vise inkliniramo jednom seksu. Ali, na dugi rok, zivoti sa muskim i zenskim atributima se izjednace.

N: Sta vidis svojim spiritualnim ocima sto mozes vidjeti i zemaljskim ocima?

J: Kad gledas osobu svojim zemaljskim ocima, cak i kada je prvi put vidis, i ugledas svijetlo koje znas otprije… to ti kaze nesto o njima. Kao covjek, ne znas zasto… ali, tvoja dusa se sjeca.

N: Drugim rijecima, kada se dvoje ljudi vidi na Zemlji po prvi put, a ipak imaju osjecaj da se znaju otprije…?

J: Da, to je déjà vu.

N: Da li duse medjusobno razgovaraju?

J: Niko ne govori, mi komuniciramo umom.

N: Telepatski?

J: Da.

N: Da li nekada vidite duse koje su isli na druge planete osim Zemlje?

J: Ponekad.

N: I kako one izgledaju?

J: Ja… se uglavnom druzim sa mojom grupom, ali ako zelimo mi mozemo komunicirati i sa drugima…

********

Svrha reinkarnacija, ponovnog pojavljivanja u ljudskom tijelu, je vlastiti duhovni razvoj. Medjutim, izjave dusa sa kojima se razgovara namecu zakljucak da smo mi jos uvijek daleko od toga da budemo perfektna bica i za zemaljski i za spiritualni svijet.

Ujedinjenje nasih dusa sa nasim vodicima i familijarnim dusama u spiritualnom svijetu je smirujuci nacin napustanja tijela. Ali, to odaje i cinjenicu da je rijec o mladjim i nezrelim dusama ako im trebaju takvi “Odbori za docek”.

Dr. Michael Newton (“Journey of Souls”, 2000) opisuje u slijedecem slucaju dusu koja ide solo. Dusu koja je vec iskusan putnik.

N: Sta ti se desava u trenutku smrti?

S: Imam osjecaj olaksanja i krecem se brzo.

N: Kako bi opisao svoje napustanje Zemlje i odlazak u spiritualni svijet?

S: Izbacen sam kao svjetlosni katapult.

N: Da li je to uvijek slucaj?

S: Ne, to se desava samo zadnjih nekoliko zivota.

N: Zasto?

S: Zato sto ne trebam da vidim ikoga – ja sam u zurbi.

N: I, ne smeta ti sto nikog ne sreces?

S: Nekad je to bilo dobro, ali to mi vise ne treba.

N: Cija je to odluka bila da ti vise ne treba asistencija na ulasku u spiritualni svijet?

S: Zajednicka… moga ucitelja i moja…

N: I ne osjecas se usamljeno?

S: Jel’ to sala? Meni vise ne treba niko da me vodi za ruku. Ja znam gdje idem i nestrpljiv sam da stignem tamo. Jednostavno se predam i osjecam da me vuce magnet i uzivam u voznji.

N: Objasni mi kako te to vuce?

S: Jasem na svjetlosnom valu.

N: Na elektromagnetnom valu?

S: To  vise slici na radio valove … kada neko trazi stanicu i nadje tvoju frekvenciju.

N: Znaci li to da te nevidljiva sila vodi bez tvoje kontrole.

S: Da. Ti valovi imaju svoj smjer i ja im se prepustim. To je lako. Oni rade sve za tebe.

N: Da li je i energija prisutna.

S: Mi generiramo energiju i, sto smo iskusniji, mozemo je vise i koristiti.

N: Znaci da zrelost duse daje i mogucnost kontrole kretanja?

S: Da, ali ne tokom ovog putovanja. Kasnije, kada smo na svojoj destinaciji, koristimo energiju i krecemo se svojom voljom.

N: Dobro, ostanimo na ovome. Opisi sta se desava slijedece.

S: Krecem se… idem ka svome dome… tamo gdje pripadam.

********

Neminovno moramo doci i do dusa koje se ne vrate u svoj spiritualni dom sa vecinom ostalih.

Dva su tipa ovakvih “ostecenih” i “nenormalnih’ dusa. Prvi je slucaj dusa koje ne prihvataju cinjenicu da je njihovo fizicko tijelo mrtvo i bore se protiv vracanja u spiritualni svijet. Ova tip se naziva duhovima. Oni cesto imaju vrlo neprijatan utjecaj na svijet zivih. Najcesce se vezu za odredjenu geografsku lokaciju (kucu, na primjer). Spiritualnim ocima gledano, oni se nalaze izmedju donjih astralnih zemaljskih nivoa i spiritualnog svijeta.

Drugi tip “nesredjenih” dusa su one koje su bile ukljucene u kriminalne i zle aktivnosti tokom zemaljskog zivota. U ovom slucaju, njihovi spiritualni vodici ne dozvoljavaju dusama da se nadju sa razvijenim spiritualnim bicima jedan dugi period. Period “rehabilitacije”.

Duse, same po sebi, nisu zle. Ali, neiskusne duse, na nizem nivou razvoja, ne mogu da se odupru cinjenju isitnski zlih aktivnosti.

Slijedi razgovor sa jednom od dusa koja je pratila sudbinu jedne od “kaznjenih” dusa.

N: Da li duse snose odgovornost za svoje ucestvovanje u zivotima kriminalnih ljudskih bica?

P: Da, one koje su se ponasale surovo prema drugima. Znao sam jednu od takvih dusa.

N: Sta se desilo sa tom dusom kada se vratila u spiritualni svijet?

P: On je strasno povrijedio djevojcicu u zemaljskom zivotu… i nije se pridruzio svojoj grupi. Njegova se djela intenzivno studirana, jer se ponio vrlo lose dok je bio u tom tijelu.

N: Kakva mu je bila kazna?

P: Nije rijec o kazni, vec o regeneraciji. Dusa to mora shvatiti putem razgovora sa svojim uciteljem. A ucitelji su mnogo rigorozniji sa ovakvim dusama koje ucestvuju u barbarskim aktima.

N: Sta to znaci “rigorozniji”?

P: Pa, moj prijatelj se nije vratio nama… svom krugu prijatelja… nakon svog jadnog zemaljskog zivota u kome se tako lose ponio.

N: Pa zar nije prosao kroz spiritualnu kapiju kada je umro?

P: Jeste, ali ga niko nije docekao. Otisao je direktno na mjesto gdje je ostao sam sa uciteljem.

N: I sta se desavalo s njim?

P: Nakon nekog vremena… vratili su ga na Zemlju… ovaj put kao zensko… gdje je njena okolina bila fizicki jako okrutna. To je bio njen izbor… trebala je osjetiti drugu stranu medalje.

N: Mislis li da je dusa krivila svoj ljudski mozak za ono sto se desilo?

P: Ne, dusa je primila krivicu na sebe. Dusa zna da je ona sama kriva sto nije uspjela prvi put nadvladati ljudske nedostatke. Zato je i trazila da se vrati kao zena slijedeci put da bi shvatila sta se desavalo u proslom zivotu … i kakvo je zlo nanijela djevojcici.

N: Ako dusa nekim slucajem ne nauci sto treba i nastavi sa brutalnim aktima, da li dusu neko moze da unisti u spiritualnom svijetu?

P: Energiju ne mozes unistiti… ali se moze raditi i dogradjivati na njoj. Ako je negativnost duse dostigla ogromne razmjere kroz niz zivota, onda se desava proces dusevnog prilagodjavanja.

N: Kako?

P: Ne kroz njeno unistenje… nego remodeliranje.

********

Nakon sto su nam docekali dusu na “prijemnom odjeljenju”, slijedi naredna stanica. Neka vrst poljske bolnice. Epizoda sa zemaljskim emocionalnim ratistem je zavrsena, sada se iscrpljene duse oporavljaju.

N: Nakon sto si ostavio prijatelje koji su te docekali, gdje ti dusa odlazi?

S: Prvo sam sam… a onda se krecem sirokim prostranstvima… vodic me navodi u mjesto ciste energije.

N: Na sto slici ta oblast?

S: Za mene je to mjesto oporavka.

N: Opisi mi ga u detalje.

S: Vidim topli, svijetli energetski zrak. Dolazi do mene kao tecna energija… dotice me, uvija se oko mene… i njezno dodiruje moju dusu. Upijam tu energiju i imam osjecaj da me cisti od zemaljskih bolova.

N: Ali ako nemas vise fizickog tijela, kako te moze ova energija lijeciti?

S: Tako sto mi dopire do samog bica. Umoran sam od proslog zivota i od tijela koje sam imao.

N: O.K. Sta je slijedece?

S: Kada sam oporavljen, odlazim na tiho mjesto na razgovor sa svojim vodicem.

N: I ko je on?

S: Njegovo ime je Clodees.

N: Zasto ga trebas vidjeti?

S: Mi cemo proci kroz moj zivot… i napraviti rezime. Ovo radimo svaki put, ali ovaj put sam stvarno nagrabusio.

MN: Zasto?

S: Zato sto sam izvrsio samoubistvo.

N: Da li to znaci da ces biti kaznjen?

S: Ne, ovdje nema kazne, to je zemaljsko stanje. Ali ce Clodees biti jako razocaran sto sam izbjegao odgovornosti i nisam mogao da se suocim sa izazovima na Zemlji. To znaci da cu se trebati vratiti kasnije i ponovo prolaziti kroz slicnu situaciju u novom zivotu. Jednostavno sam protracio dosta vremena.

Dusa se zatim srece sa svojim vodicem. Razgovor ovako tece:

C: Znas…Moglo je to puno bolje ispasti…

S: Pokusao sam… ali nisam ostvario cilj…

C: Ako bi mogao nesto promijeniti u tom zivotu, sta bi to bilo?

S: Da ne budem korumpiran vlascu i novcem.

C: Zasto si dozvolio da te ove stvari skrenu od tvojih zacrtanih ciljeva?

S: Zelio sam da budem vazan… da se isticem iznad drugih … i da se svi dive mojoj snazi.

C: A pogotovo zene. Vidim da si se trudio da seksualno dominiras nad njima.

S: To je istina. Ne trebam ti objasnjavati, ionako sve znas.

C: O, trebas, trebas. Moras to sam sebi objasniti.

S: Da, ali da ja nisam drzao vlast nad ovim ljudima, oni bi vladali sa mnom.

C: To je stvarno razocaravajuce od tebe. Sjeti se kako smo samo pazljivo izabrali tvoje roditelje – skromne, postene, spremne da se zrtvuju za tvoj studij.

S: Znam, znam, odgajali su me idealno, da pomazem drugima… i pokusao sam tako da zivim, ali vidio si sta se desilo. Poceo sam kao advokat, bio u dugovima, klijenti mi nisu placali… Kada sam postao drzavni tuzilac, uzivao sam biti okruzen mocnim i utjecajnim ljudima… Zasto mi ti nisi pomogao kada si vidio cemu to sve vodi?

C: Sta bi ti zelio jos od mene? Dao sam ti ideje u tvoj um kada si kretao… ideje o skromnosti, odgovornosti, originalnim ciljevima, ljubavi tvojih roditelja. Ali ti si to sve ignorirao i bio tvrdoglav. Trebao si sici duboko u sebe i tu traziti odgovore. A ne ocekivati od mene da ti se nadjem pri ruci na svakoj zivotnoj raskrsnici.

Doktor Newton je zavrsio sesiju sa ovim pacijentom govoreci o amneziji koju svako od nas ima. Amnezija znaci da ne postoji svjesno sjecanje na nase ranije zivote.

N: Sta ti mislis zasto nemas svjesne memorije o tvom proslom zivotu?

S: Kada mi izabiramo buduce tijelo i formiramo plan prije dolaska na Zemlju, postizemo saglasnost sa nasim savjetnicima da se ne sjecamo proslih zivota.

N: Zasto?

S: Ucenje ispocetka je bolje nego znati unaprijed sta nam se moze desiti.

N: Ali ako bi se sjecali proslih zivota onda bi znali za moguce pogreske koje bi mogli izbjeci.

S: Ako bi ljudi znali sve o svojoj proslosti onda bi isuvise paznje pridavali tome, nego novim pristupima problemima. Zato se svaki novi zivot mora uzeti ozbiljno.

N: Ima li jos neki razlog za nasu amneziju?

S: Nasi savjetnici kazu da bez starih memorija mi nismo toliko optereceni problemima i nepravdama iz proslosti.

N: Da li i ti mislis da je ovo totalno crnilo u vezi nasih proslih zivota toliko vazno za nas spiritualni progres?

S: Nije rijec o totalnom mraku. U kriznim situacijama mi dobijamo slike iz snova ili unutrasnjeg znanja, koje nam daju direkcije. A ponekad i nasi prijatelji daju znakove…

N: Kad kazes prijatelji, mislis na entitete iz spiritualnog svijeta?

S: Da, jednostavno ti “upale lampice”, vidis nove ideje. To sam i ja radio u proslosti.

Kada dusa vodi produktivan zivot koji nosi spiritualne beneficije okolini i njima samima, moze se zapazati entuzijazam prilikom odlaska u spiritualni svijet. Medjutim, kada se zivot protraci, ponovno pojavljivanje u spiritualnom realmu je neugodno.

********

Ovo je zgodan momenat za odgovor na pitanje o svrsi zivota. Ili, pravilnije, misiji duse u ljudskom tijelu.

Ljudsko tijelo i um karakteriziraju negativne emocije koje proizlaze is strahova jos iz doba nagona za odrzanjem iz kamenog doba. Kao takvo, fizicko tijelo  je idealan poligon za netaknute kosmicke duse koje znaju samo za ljubav i mir. Reinkarnacija dusa ima za svrhu da pobijedi sirovo ljudsko tijelo i um, oplemeni ga i konacno pobijedi strah… zamjenjujuci ga sa ljubavlju.

Da bi dusa vise cijenila kosmicku ljubav mora se suociti sa sokom silaska u zemaljsko tijelo i nasilje koje ga okruzuje. Ali, zato je nagrada kada dusa transformira zemaljsko tijelo u zadovoljno i sretno koje siri osjecaj ljubavi i mira oko sebe.

********

Nakon sto se zavrsi prva sesija sa vodicem i rezime prethodnog zivota, slijedi odlazak pred panel superiornih bica.

Mnoga religijska iskustva pominju Sud i demonske sudije… i presudu kojom ih se salje u raj ili pakao.

U stvarnosti, rijec sudnica se ne pominje u izjavama hipnotiziranih dusa. Vecina njih govori o mudrim bicima i naziva ih Vijecem Mudrih. Najcesce ih je tri do sedam clanova. I oni neumorno podsjecaju da ljudski mozak nema osjecaj za moral. Dusa snosi punu odgovornost za svijest i postupke.

I pored toga, kada se greske dogadjaju uocava se da je oprastanje sveprisutni proces u spiritualnom svijetu. Ova dimenzija nema vremenskog kraja i isto tako ni nasa iskustva. Dobicemo slijedecu sansu u nasoj borbi za spiritualni razvoj.

********

Napokon je doslo vrijeme da se krecemo prema nasoj zadnoj destinaciji. Nasem pravom domu. Pacijent koji ce ga vrlo slikovito opisati je hipnotizirani cetrdeset-jednogodisnjak, graficki dizajner, cija je dusa putovala ovim putem veliki broj puta.

N: Kad izbrojim do tri, opisi mi zavrsnu fazu tvoga puta.

D: Distance su beskrajne… i sto se brze krecem prostor mi izgleda zakrivljen, kao posuda.

N: Ko upravlja kretanjem dusa?

D: Visi entiteti.

N: Kao tvoj vodic?

D: Iznad njega.

N: Sta jos osjecas?

D: Mir. Takav je mir da ne bih nikad odlazio odavde.

N: Opisi sta dalje vidis.

D: Razna svijetla… odvojena jedna od drugih, kao galerije, dugacki koridori…

N: Sta svijetla predstavljaju?

D: Ljude. Duse ljudi na galerijama koje odasilju svjetlost prema meni.

N: Kako su te duse odijeljene?

D: Oni su u klasterima… Kao grozdovi. Svjetlosne tacke pripijene jedne uz drugu… formirajuci razne dusevne grupe.

N: Sta se dalje desava?

D: Ja se krecem ka svom energetskom grozdu. Usporavam. Hm, dobro je. Prilazim mjestu gdje su moji prijatelji.

N: I kako se osjecas u tom momentu?

D: Fantasticno. Poznata privlacna sila misli… koja se krece ka meni… Hvatam se za rep njihovog zmaja i pridruzujem im se u mislima. Dosao sam kuci!

N: Je li tvoj grozd prijatelja izoliran od drugih grupa u koridoru?

D: Niko nije izoliran. Mozda neke mladje duse mogu tako da osjecaju, ali ja sam ovdje vec duze vremena.

N: Znaci ti osjecas vezu izmedju koridora?

D: Ovdje vlada jedinstvo.

N: Kada se kreces medju drugim dusama, koja je glavna razlika u odnosu na ljude?

D: Ovdje niko nije stranac. Svi su dobrodosli i odnose se prijateljski…

N: Prijateljski?

D: Mi znamo za univerzalnu vezu izmedju nas i da smo svi u stvari jedno.

N: Znaci da zivot na Zemlji predstavlja vrlo komplicirano i neprijatno iskustvo za duse?

D: To je apsolutno tacno. Zato svi mi zelimo da se vratimo kuci. Hoces li mi dozvoliti da sada prestanem pricati kako bih mogao da komuniciram sa svojim prijateljima?

********

Kao sto smo rekli, kada duse dodju u svoju  grupu, one se pozivaju pred Vijece Mudraca.

Slijedi izvjestaj jednog od klijenata.

“…Nakon sto sam se susreo sa svojim prijateljima, moj ucitelj Veronika me je odvela na drugo mjesto na razgovor sa Mudracima. Povremeno mi je interpretirala kako je komunikacija tekla. Uvijek je istih sest Mudraca koji nose dugacke bijele odore. Njihova lica su ljubazna. Ocjenjuju kako sam prozivio zivot i sta sam mogao uraditi bolje, te koja su mi korisna djela. Ja mogu slobodno da se izrazavam o svojim frustracijama i zeljama. Znam sve mudrace, a posebno dvojicu koja ucestvuju vise u razgovoru nego ostali. Uvijek me tretiraju fer i sa postovanjem. Od njih ne mogu nista skriti. Povremeno, ne mogu da pratim tok njihovih misli kada postanu isuvise brzi za mene. Tada mi Veronika asistira i ob